U okviru svojih planskih aktivnosti, delegacija O.O. Stranke za BiH Sanski Most, posjetila je Mjesnu zajednicu Stari Majdan. U sastavu pomenute delegacije bili su  predsjednik Povjereništva O.O. SBiH Sanski Most i poslanik u Skupštini USK-a Sulejman Kazić, predsjednik KV SBiH USK-a i poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Mirnes Alagić, te vijećnici u Općinskom vijeću Sanski Most Meho Talić, mr.sci. Rasim Krupić i Enes Eminić. Ovom prilikom izabrani su delegati koji će predstavljati ovaj Mjesni odbor SBiH na Izbornoj Skupštini O.O. SBiH Sanski Most, čije održavanje je planirano krajem ovog mjeseca.

Također, razgovaralo se i o određenim problemima i poteškoćama sa kojima se svakodnevno susreću stanovnici ove sanske mjesne zajednice. Mještani su istakli problem „Gumare“, koji je ovdje prisutan preko 10 godina, naglašavajući da se u svakom momentu može desiti ekološka katastrofa. Sa ovog mjesta su po ko zna koji put pozvane inspekcijske službe da riješe ovu situaciju, kako bi se spriječile nesagledive posljedice po stanovnike, ne samo Starog Majdana, već i cijele općine Sanski Most.

Domaćini su naveli i problem asfaltnog puta, koji je u veoma lošem stanju, naglasivši da, iako se ovdje radi o regionalnoj saobraćajnici, ništa se ne poduzima u cilju njene rekonstrukcije.

Prisutni mještani su se zahvalili na svemu onome što su poslanici i vijećnici SBiH uradili za Mjesnu zajednicu Stari Majdan, ističuću tu Projekt izgradnje vodovoda, za koji su određena sredstva obezbjeđena sa kantonalnog nivoa, zahvaljujući prije svega uloženom amandmanu poslanika SBiH u prethodnom mandatu.

preuzeto sa KIP.BA

Predstavnici MZ. St.Majdan na celu sa Mirsadom Avdagicem

upucuju apel  svim mjestanima na sugestije i predloge

povodom nezvanicnog spiska zrtava rata na spomen obiljezju.

Isto tako ukoliko uocite greske u kucanju obratite se MZ St.Majdan.

1 Bešić Mevla 92
2 Bešić Mustafe Esad 95
3 Bešić Ešefa Muhamed 93
4 Dalipović ef. Nijaza Ahmet 92
5 Grbić Hamdije Husein 92
6 Muhadžić Osman (OĆO) 92
7 Pašalić Rahme Amenar 95
8 Sarhatlić Sejfe Salih 92
9 Sarhatlić Hasana Nisvet 92
10 Islamović Sabrije Šefik 92
11 Velić Uzeira Refik 92
12 Zahić Safija 95
13 Talundžić Atif 93
14 Arapović Esad Dževida
15 Mešić Aziza Safet
16 Matanović Joka
Majdanci poginuli u Sanskom Mostu
17 Okanović Hame Džulba 92
18 Vojniković Sulje Hamid 92
19 Pašalić Hasana Avdo 95
20 Talundžić Atifa Mehemed 95
21 Džafić Huse Fikret 92
Majdanci poginuli u Prijedoru
22 Agičić Osme Zlatan 92
23 Agičić Zlatana Edin
24 Arapović Nedžija 93
25 Benić Juse Latif 92
26 Kadić Hase Husein 92
27 Karadžić Omer 92
28 Kuduzović Ibrahima Ibrahim 93
29 Paunović Omera Ibrahim 92
Spisak poginulih Bartikovljana
1 Habibović Ahmo Ahmet 93
2 Habibović Ahmeta Rufad 93
3 Habibović Ćerima Sabahudin 93
4 Habibović Redžo Agan 95
5 Habibović Agana Ermin 95
6 Bajrić Hamze Mehmedalija 95
7 Bajrić Hamzalije Senad 95
8 Durut Alije Crnko 95
9 Kičin Emsud Tehvid 95
10 Korlat Sulejamana Salih 93

Čaušević Mehmeda Senad-95.

Sarhatlić Šadija- 95

Bešić Husein - 95

Mještani Starog Majdana posadili su stotinu stabala hašlame u užem području mjesta, a riječ je o sadnicama koje su stigle u vidu donacije federalnog ministarstva za izbjegla i raseljena lica. Prema riječima predsjednika ove mjesne zajednice, Mirsada Avdagića, ova akcija je nastojanje da se poveća broj stabala hašlama na području Starog Majdana te ima i svoje simboličko značenje. „Svi znamo šta za Stari Majdan znači hašlama. Njoj je posvećena i tradicionalna manifestacija koju svake godine održavamo i njegujemo.“, rekao je Avdagić. Manifestacija „Hašlamska nedjelja“, koja se održava u Starom Majdanu ima višestoljetnu tradiciju, a pretpostavlja se kako svoje utemeljenje ima još u vjerovanju starih Slovena koji su obožavali i slavili plodove prirode.

Inat  bosanskog goluba

Evo nakon sto mi je komsija i prijatelj Amir  Becirevic na jedno od nasih Bajramskih sjela toplo preporucio roman Muhameda Mahmutovica „Inat bosanskog goluba“  osjetio sam potrebu da ga i ja isto tako preporucim svim posjetiocima ovoga bloggera.

Ne samo da je tematika romana usko vezana za kraj u kojeme sam odrastao  isto tako je sudbina nekih od likova romana slicna svima nama iz tog kraja. Mjesto zbivanja je Bosanska Krajina i Svetska uz brojne price i svjedocenja nekih od likova romana.Sjecanja i price su vrlo emotivne i zivopisne.

Sam roman  je pristupacniji mladim osobama svojim romansiranim stilom i vrlo se lako cita.

Neke vrlo zanimljve usporedbe koje su na mene ostavile veliki dojam su gledanje na nas Bosnjake kao “golubove i  vjetrenjace“.

„Jos ovaj put! A poslije bice:

Dogorilo golubije perje,a probilo krzno u kurjaka !

   Ebu Hurejre prenosi da je Muhamed a.s. rekao:

"Ko je u mogućnosti da zakolje kurban pa to ne učini, neka se ne približava našoj musalli (mjestu gdje se zajednički obavlja bajram namaz)."

     Imajući u vidu kur'ansku zapovijed "venhar" — zakolji kurban, citirani hadis, kao i nepobitnu tradi­ciju da je Muhamed a.s. klao kurban, osnivač ha-nefijske pravne škole (kojoj i jugoslavenski musli­mani pripadaju), Ebu Hanife, uvrstio je klanje kur­bana u vadžibe (po važnosti drugostepena islamska dužnost).

     Drugi islamski učenjaci, među kojima i imami Jusuf, smatraju klanje kurbana sunetom. Svoje mi­šljenje zasnivaju na hadisu Muhameda a.s. da je jednom prilikom rekao kako je klanje kurbana nje­mu naređeno (vadžib), dok je muslimanima sunet.

     Sve pravne škole i svi islamski učenjaci slažu se da svaki musliman, prije svega, mora slijediti Kur'an i put Muhameda a.s. Kur'anske riječi "venhar"-zakolji kurban i predaja koja je posve sigurna da je Muhamed a.s. redovno klao kurban, obavezuje sva­kog muslimana, koji je imućan i ispunjava druge uvjete, da mora izvršiti ovu vjersku obavezu.

     Klanje kurbana ili, prinošenje žrtve, ima vjerski, moralni i socijalni značaj. Sve što se čini u ime Allaha, a to je slučaj i sa kurbanom, uistinu služi čovjeku i njegovom moralnom i socijalnom uzdi­zanju.

     Ovdje će biti riječi o tome ko treba, šta, u koje vrijeme i kako da zakolje kurban i izvrši svoju vjer­sku obavezu.

Ko je obavezan zaklati kurban?

     Prema islamskim propisima svaki musliman i mu­slimanka koji u prva tri dana Kurban-bajrama budu imali jedan nisab, tj, imovine bilo koje vrste čija vrijednost odgovara iznosu srebra od 641,5 grama obavezni su, svako za sebe, zaklati kurban.

     Imajući u vidu činjenicu da nakit svake vrste, auto, vikendica, zemlja koja se ne obrađuje (ili se obrađuje iz hobija), luksuzan namještaj ili namještaj koji nije neophodan itd., mora ući u obračun viška imovine; onda ostaje konstatacija da je ogromna većina muslimana dužna klati kurban.

     Zekat i klanje kurbana su dvije islamske obaveze koje muslimani najmanje poznaju i najmanje izvr­šavaju.

     Kurban se kolje samo za sebe. Žena koja ima svog vlastitog imetka: novca, nakita ili bila koje druge pokretne ili nepokretne imovine dužna je za­klati kurban za sebe.

     U pogledu obaveze kurbana za svoju maloljetnu djecu islamski učenjaci su se razišli. Saglasni su da majka ne treba klati za svoju djecu pa makar bila i bogata, ali u pogledu oca imaju dva mišljenja.

     Imami Muhamed i imami Jusuf smatraju da otac nije obavezan zaklati kurban za svoju maloljetnu djecu pa makar ona imala i svoje vlastite imovine koju su stekla putem raznih poklona, oporuke (vasijeta), nasljedstva itd.

     Drugo mišljenje je imami Ebu Hanife, koji smat­ra da bi otac trebao zaklati kurban za svoju malo­ljetnu djecu, kao što je obavezan i podijeliti zekatul-fitr.

     Ovo mišljenje Ebu Hanife nije prihvaćeno kod ranijih generacija islamskih učenjaka, pa je u skoro svim fikhskim djelima ostalo dominirajuće mišljenje imami Muhameda i Jusufa.

     Gledajući s vjersko-moralne strane, bilo bi po­željno prihvatiti mišljenje Ebu Hanife da se kolje kurban za bogatu djecu, jer tu dolazi do izražaja visoka svijest jednoga muslimana.

     Putnik nije dužan klati kurban, posebno ako se ne zadržava u jednom mjestu duže vrijeme. Islam­ski učenjaci stoje na stanovištu da je putnik — musafir oslobođen džume namaza pa, analogno to­me, i klanja kurbana.

     Siromašne osobe, dužnici itd. nisu obavezni klati kurban. H. Ebu Bekir i h. Omer nisu klali kurban, jer su svu svoju imovinu stavili na raspolaganje islamskoj zajednici i podijelili je siromasima i u dobrotvorne svrhe, tako da je njima i njihovoj po­rodici ostalo samo toliko koliko je bilo potrebno za život. Njihov primjer se uzima kao pouka svim musiimanima kako se treba žrtvovati za zajednicu, ali i dokaz da siromašne i osobe slabog materijalnog stanja, nisu dužne klati kurban.

     Umobolne osobe se tretiraju kao maloljetna djeca.

Šta može biti kurbanom?

     U kurban se može zaklati: goveče, bravče i de­va. Goveče (vo, bik ili krava) može vrijediti za se­dam osoba, ako je unišlo u treću godinu života. Da bi kurban bio valjan, neophodno je da su sve udružene osobe odlučile da kolju kurban, pa ako bi među njima bio samo jedan koji želi samo meso i ne kolje kurban iz vjerskih pobuda, onda ni jed­nom od njih neće vrijediti. Zbog toga je Ebu Hanife izrazio mišljenje da je bolje prije kupovine govečeta da se nađe potreban broj osoba i da se poznaju, a ako to učine nakon kupovine, onda je mekruh (pokuđeno). Broj udruženih osoba ne može biti veći od sedam, ali manji može.

     Deva, isto tako, može vrijediti za sedam osoba pod uvjetom da ima pet godina. Zaklati devu od jugoslavenskih muslimana mogu samo oni koji odu na hadž. Meso i od govečeta i od deve dijeli se na jednake dijelove svim udruženim osobama. Naj­bolji i najsigurniji način je da se meso vaga.

     Ipak, najbolje je zaklati u kurban bravče (ovna, ovcu, kozu ili jarca). Ni jedno ne smije biti mlađe od godine dana, ali ako po veličini i težini odgo­vara bravčetu od godinu dana, onda se može tolerisati ako je mlađe od pomenute granice.

     Poželjno je da kurban bude potpuno zdrav i dobro uhranjen, jer je Muhamed a.s. klao po dva kurbana svake godine, a ti su imali najmanje godinu dana i bili dobro ugojeni.

     U kurban se ne može zaklati bravče ili goveče koje ima jednu od slijedećih fizičkih mana:

—  ako je potpuno slijepo u oba ili samo jedno oko;

—  ako je toliko slabo, mršavo ili hromo da sa­mo ne može doći na mjesto gdje ga treba zaklati;

—  ako je odrezano više od pola uha ili repa. Ako je odrezano manje ili pola, onda može, kao i ako je bez pravih ušiju od rođenja koje su zakržljale i samo malo izrasle;

—  ako je bez zuba ili ih nedostaje više od jed­ne polovine;

—  ako je odsječenog vimena ili sisa, pa ne bi moglo hraniti svoje mladunče;

—  ako je toliko bolesno da je potpuno sigurno da ne može preživjeti;

—  ako je odbijen  rog toliko da je  povrijeđen moždani živac ...

     Čovjek koji odluči zaklati kurban i kupi zdravo bravče ili goveče, pa nakon izvjesnog vremena pri­mijeti neke fizičke mane, bilo bi poželjno da kupi drugi zdrav kurban i da ga zakolje, ako je imućan. Ako je pak siromašan onda će vrijediti i onaj sa manjim fizičkim manama.

     U kurban ne može prispjeti ni jedna divljač kao što je srna ili jelen, pa čak ako je i pripitomljena.

Vrijeme klanja kurbana

     Klanje kurbana ima svoje određeno vrijeme, pa izvrši li se prije ili poslije tog vremena ne vrijedi kao kurban.

     Za one koji žive u mjestima gdje se klanja bajram namaz vrijeme klanja kurbana nastupa nakon obavljenog namaza i traje sve do pred zalazak sun­ca treći dan Bajrama.

     Za one muslimane koji žive u takvim mjestima gdje se ne klanja bajram namaz (neka mjesta u dijasporama kao što su npr., Split, Maribor, Kragu-jevac itd.) vrijeme klanja kurbana nastupa od zore prvog dana Bajrama i traje do pred zalazak sunca treći dan Bajrama.

     Žene nisu obavezne klanjati bajram namaz, pa zbog toga njima se toleriše da mogu zaklati kurban i prije klanjanja bajram namaza, iako je bolje da sačekaju svoje muževe, braću i rođake da se vrate iz džamije.

     U nekim našim mjestima uobičajeno je klanje kurbana za svoje mrtve uoči Bajrama. Odmah se mora reći da se takvo klanje ne smatra kurbanom i potpuno je bezvrijedno, jer je izvršeno prije nje­gova vremena, pa u tom slučaju nije ni izvršen vasijet.

     Muhamed a.s. je rekao: "Ko zakolje kurban pri­je nego se klanja namaz, to je samo njemu (tj. kao da je zaklao obično živinče samo radi mesa, pa neće imati nikakvog sevaba od Allaha dž.š.)."

     Drug Alejhisselamov, Džundub ibni Sufjan je re­kao: "Jednom prilikom sam klanjao bajram namaz za Alejhisselamom i kada je dovršio namaz, vidio je nekoliko zaklanih kurbana, pa je rekao:

"Ko je zaklao kurban prije namaza, neka sada zakolje drugi, a ako nije neka sada kolje u ime Allaha."

     Čovjek koji kupi kurban, ali ga ne stigne zaklati u određeno vrijeme, pokloniće živoga kurbana ne­kom siromašnom čovjeku ili će dati njegovu vrijed­nost u novcu.

     Isto tako, ako se zavjetni kurban ne bi zaklao na vrijeme (ako je to vrijeme određeno u bilo koje doba godine), treba ga živoga pokloniti, ali se ne može njegova vrijednost podijeliti u novcu, a kur­ban zadržati.

     Osoba koja je obavezna zaklati kurban, ali ga ne mogne naći do pred akšam treći dan Bajrama, namijenjeni novac za kurbana podijeliće kao sa-daku.

Način klanja kurbana

     Muhamed a.s. je lično za sebe klao kurban. Alej­hisselamov drug Džabir kaže: "Kada bi Muhamed a.s. klanjao bajram namaz, tada bi proučio hutbu i i čim bi je završio, odmah bi naredio da se dovedu njegovi kurbani, koje bi zaklao izgovarajući:

"Bismillahi Allahu ekber. Haza minni ve'ammen lem judahhi min ummeti." "U ime Allaha (a) Allah je najveći. Ovo je kurban za mene i za onoga od mojih sljedbenika koji nije kurban zaklao." H. Aiša pripovijeda kako je Muhamed a.s. klao kurban: "Mu­hamed a.s. bi naredio da mu se dovede kurban na mjesto gdje će ga zaklati. Kada mu je doveden rogat ovan, crnih nogu i ispod trbuha, crnih očiju, zatražio je da mu donesu oštar nož. Nakon toga bi povalio ovna i preklao ga izgovarajući: "Bismi­llahi. Allahume tekabbel min Muhamedin ve ali Muhamedin ve min ummeti Muhamedin."

"U ime Allaha! Bože! Ti primi (ovaj ibadet) od Muhameda, njegove čeljadi i svih sljedbenika."

     U Ebu Davudovoj zbirci stoji da je Muhamed a.s. prije klanja kurbana klanjao i dva rekata nafile.

     Muslimani su dužni postupati pri klanju kurbana onako kako je činio i sam Alejhisselam.

     Kurban se povali na lijevu stranu, okrenuvši ga po mogućnosti prema Kibli, svežu mu se sve četiri ili najmanje tri noge i oštrim nožem brzo se pre­sijeku dvije glavne krvne žile, te dušnik i grkljan.

     Prije neposrednog klanja trebalo bi izgovoriti: "Bismillahi Allahu ekber", a po mogućnosti i nešto više, posebno ono što je učio i sam Muhamed a.s.:

"Vedždžehtu vedžhije lillezi feteressemavati vel erda hanifen ve ma ene minel-mušrikin. Inne salati ve nusuki ve mahjaje ve memati lillahi rabbil alemin. La šerike lehu ve bi zalike umirtu ve ene evvelul -muslimin. Allahume minke ve leke 'an Muhamedin ve ummetihi. Bismillahi Allahu ekber."

"Okrećem svoje lice prema Onome koji je stvo­rio nebesa i zemlju čist (od svakog krivog vjero­vanja). Ja ne spadam u nevjernike. Moj namaz i svi ostali moji ibadeti, moj život i moja smrt su samo radi Allaha Stvoritelja svjetova. On nema dru­ga. Ovo mi je naređeno i ja se Njemu pokoravam. Bože! Ovo je (kurban) od Tebe, Tebi ga žrtvujem, za sebe i svoj ummet. U ime Allaha. Allah je naj­veći."

     Ko ne zna ništa proučiti dovoljno je da kaže: "Bismillahi", pa ako i zaboravi kurban je valjan. Namjerno izostavljanje spominjanja Božijeg imena ima za posljedicu neispravnost samoga klanja, pa je kurban nevažeći.

     Alejhiselam je upozoravao svoje ashabe da ne muče kurbana pri klanju, pa je tražio da se pripre­me, kao što je oštrenje noža, moraju izvršiti ranije. S guljenjem treba sačekati sve dok se posigurno ne utvrdi da je kurban već mrtav i otekla sva krv koja treba da oteče.

     Nije preporučljiva praksa nekih ljudi da ovcama namijenjenim za kurban ostrigu vunu. Ako se to i desi, vunu ne smiju zadržati za sebe, nego se mo­ra podijeliti.

     Osoba koja iz bilo koga razloga ne smije ili ne može zaklati kurban može ovlastiti drugo lice da to učini umjesto njega. Ovlaštena osoba će u nijjetu naznačiti za koga kolje kurban. U izuzetnim slučajevima može se ovlastiti kršćanin ili Jevrej da zakolju kurban, ali i oni moraju biti religiozni i vjero­vati u Boga.

     Klanje kurbana se vrši danju, ali može i noću ako iziskuju potrebe.

Kurbansko meso

     Kurbansko meso se ni u kom slučaju ne smije prodavati. Najbolji postupak je onaj koji je prepo­ručio sam Muhamed a.s.: meso se razdijeli na tri jednaka dijela tako da se 1/3 podijeli siromasima, 1/3 rodbini, komšijama i prijateljima, a preostala tre­ćina zadrži za sebe i svoju porodicu. Muhamed a.s. je obično meso svoga kurbana dijelio onima koji­ma je najpotrebnije. Nakon što bi zaklao svoga kur­bana, pozvao bi siromašne stanovnike Medine i re­kao: "Kome treba neka odsiječe sebi koliko želi." Kurbansko meso se može podijeliti i nemuslimanu, posebno ako je komšija ili inače dobar prijatelj.

     Kurban koji se kolje po oporuci (vasijet) mora se u cijelosti podijeliti ili ga uživo dati nekome da ga kod svoje kuće zakolje. Ako je kurban zaklan mrtvome, ali ne po oporuci nego po želji nasljed­nika umrloga, onda sa mesom postupiti isto onako kao i sa mesom svoga kurbana.

     Meso se mora u cijelosti podijeliti i od zavjetnog kurbana, kao i od mladunčeta koje kurban oteli ili ojanji prije klanja. Mladuče se može   zaklati za­jedno s kurbanom i sve meso podijeliti, ali se može i uživo dati nekom siromahu da ga za sebe hrani. Siromašne osobe koje kolju kurban, a imaju broj­nu porodicu, mogu veći dio, pa i sve meso zadržati za svoje potrebe.

Klanje kurbana i izvršavanje ove obaveze u urbanim sredinama

     Do prije nekoliko godina bilo je veoma teško velikom broju muslimana koji žive u gradovima i stambenim zgradama izvršiti ovu svoju vjersku oba­vezu.

     Nemogućnost klanja kurbana u modernim i ur­banim sredinama prisilila je jedan broj muslimana da za vrijeme Bajrama putuju kod svojih prijatelja i poznanika u manja mjesta ili sela da tamo izvrše svoju vjersku dužnost i zakolju kurban.

     Ipak, veliki broj muslimana nije imao ni takvih mogućnosti pa, jednostavno, nisu ni klali kurban.

     Organi Islamske zajednice su pokrenuli akciju da svi oni koji nemaju prostornih ni drugih mo­gućnosti za uredno klanje kurbana, mogu svoje kurbane poslati Gazi Husrevbegovoj medresi da se tu zakolju i meso iskoristi za prehranu učenika.

     Ovaj sistem organa Islamske zajednice i same Medrese ne samo da je vjerski ispravan i dozvoljen nego je i preporučljiv. Pored toga, što se pruža prilika svakom muslimanu da udovolji vjerskom zah­tjevu, istovremeno se potpomaže Medresa i omogućava njen normalan rad. Imanje Medrese ko­je se nalazi na periferiji Sarajeva je veliko i može da primi gotovo neograničen broj kurbana, pa je razumljivo što je svake godine broj zainteresovanih lica za izvršavanje svoje obaveze — klanja kurbana, bivao sve veći.

     Kurbane su počeli klati i oni muslimani koji žive van urbanih gradskih sredina, posebno kurbane koji se kolju po oporuci.

     Ovo je svakako dobro kada se ima u vidu da se meso zavjetnih i kurbana po oporuci mora svo podijeliti, pa je i razumljivo što muslimani vode računa ko će i u kakve svrhe trošiti meso njihovih kurbana, ili kurbana njihovih umrlih roditelja.

     Davanje kurbana za Medresu od ove godine će imati poseban značaj. Naime, otvaranjem Islamskog teološkog fakulteta pojavio se problem prehrane studenata. Nadležni organi Islamske zajednice su ovaj problem riješili na islamski način i studenti Fakulteta će se hraniti skupa sa učenicima Med­rese. Naravno, da to iziskuje veće materijalne tro­škove i još veća ulaganja. Muslimani su pokazali visok stepen islamske odgovornosti samim tim što su izgradili i omogućiti otvaranje ove najveće islam­ske naučne ustanove kod nas.

     Bez sumnje muslimani će i dalje nastaviti ula­gati kako za Medresu tako i Fakultet i omogućiti da se njihov rad normalno odvija. Jedan od vidova vrlo efikasne pomoći jeste i poklanjanje svojih kur­bana ovim najvažnijim islamskim ustanovama.

     Omogućavanje zainteresovanim licima da svoje kurbane daju Medresi i Fakultetu je akcija koja ima ne samo materijalnu nego i vjersku dužnost, jer produbljuje i aktivira islamsku svijest i aktivno uk­ljučivanje vjernika u tokove vjerskog života.

Abdulah Talundžić kao duhovni vodić udruženja

- Draga braćo i sestre,

Nakon jednomjesečnog posta, najuzvišenijeg ibadeta u islamu, nakon iftara i sehura, nakon teravija i ramazanskih sijela, nakon Lejletu-l-bedra i Lejletu-l-qadra, nakon što se duša napunila vjerom i srce nakon što se ispunilo željom da dosegne Allahov rizaluk, dolazi nam Bajram, sutra 1. ševvala, 1432., odnosno 30. avgusta, 2011. po Miladu.

Ovogodišnji ramazan ostat će upamćen po dugim i vrućim danima, po punim džamijama na teravih-namazima i po velikom prisustvu omladine na noćnom kijam-namazu u blagoslovljenoj noći, Lejletu-l-Qadra.

Ramazan ove godine pamtit ćemo i po dobrom srcu naših ljudi, koji su za gladnu Somaliju ukupili  oko četristo hiljada maraka, kao i po mnogim domaćim humanim akcijama da se gladni nahrane, da se nezbrinuti zbrinu te da se ne zaboravi komšija za kojeg se moramo brinuti kao uvjet valjanosti naše vjere.

U ovom ramazanu četvrti šart islama - zekat bolje je shvaćen nego ikad ranije i Bejtu-l-mal je prihvaćen kao briga svih vjernika. Stoga, Allahu Milostivi blagoslovi svakog onog koji je već izdvojio ili će izdvojiti iz svog imetka zekat za potrebe naše zajednice. Bože, očisti njegovo srce i ruke od harama, uvećaj njegov imetak, obraduj ga, Bože, željenim uspjesima i podari njemu i njegovoj porodici zdravlje i sreću u životu.

Učim dovu Uzvišenom Allahu da primi post postačima i da blagoslovi sadeqatu-l-fitr svima koji su već dali i koji će to dati prije sutrašnjeg bajram namaza.

Sa tim mislima, svima vam od srca želim sretan Bajram, moleći dragog Allaha, dž.š., za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu. Posebno želim Bajram čestitati prognanim, bolesnim i nemoćnim s dovom Stvoritelju Uzvišenom da im bude na pomoći!

S osobitim željama Bajram čestitam našoj braći u Hrvatskoj, Sloveniji, Sandžaku, Kosovu, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, te bošnjačkoj dijaspori i svim muslimanima u svijetu s riječima:

Poćela je gradnja spomen obilježja na Trgu Amira Žilića zahvaljujuci novćanim sretstvima koje je kantonalno ministarstvo za pitanje boraca obezbjedilo MZ. Stari Majdan.

 Izgradnju spomen obilježja sa centralnim obilježjem zlatnom ljiljanu Armije BiH Amiru Žiliću, poginulim borcima Armije BiH i civilnim žrtvama rata sa podrucja MZ Stari Majdan raditi će “Beton Gal”, firma koja će biti izvođač građevinskih radova.

Kamen temeljac je postavio Dr.Sanjin Halimovic ministar u vladi FBiH zajedno sa Abdulahom Zilićem ocom Amira Zilića nosioca najvećeg ratnog priznanja „ZLATNOG LJILJANA“.

Vise detaljnih informacija povodom ovoga projekta možete da pročitate u direktnom obračanju (stariji postovi)predsjednika skupštine MZ Staroga Majdana Mirsada Avdagića.